Trogiranin se borio na Normandiji

n2

Vojnici, mornari i piloti savezničkih snaga, oči svijeta uprte su u vas. Pred vama je velika bitka, koja će uništiti nacističku Njemačku i osloboditi Europu i svijet. Neće vam biti lako, ali vjerujem u vas. Sretno i neka vas Bog blagoslovi.
To je poruka generala Dwighta Eisenhowera koju su tisuće savezničkih vojnika slušali na brodovima dok su prelazili Engleski kanal na današnji dan prije 70 godina. Među njima bio je i Trogiranin Marin Bakica.
Rođen 1915. godine, završio je kovački zanat, s 20 godina postao mornar, a tri godine poslije s prijateljem iz Zadra u Americi sišao s broda. Otišao je u Chicago, gdje se poslije prijavio u američku vojsku kako bi lakše dobio državljanstvo.
– U 37. inženjerskoj borbenoj brigadi služio je s prijateljem iz Zadra. No on se razbolio nekoliko dana prije invazije pa nije išao – rekla nam je Marinova pranećakinja Jelena Bakica.
Roditelji nisu znali što je s Marinom
Marinovi roditelji Ankica i Franko nisu znali što im je sa sinom sve do 1949. Tad su ih preko talijanskog veleposlanstva kontaktirali Amerikanci.
– Rekli su Ankici i Franku da je njihov sin poginuo prvog dana invazije na Normandiju na plaži Omaha – rekla je Jelena i dodala kako su roditelji i tri brata otišli u Trst po njegove ostatke jer Amerikanci zbog neriješenih odnosa nisu mogli ući u Jugoslaviju.
Pokopali su ga u Trogiru, a posthumno je dobio nekoliko medalja među kojima je i Grimizno srce.
Na Marinovu grobu je spomenik kakav ima svaki američki vojnik, a njegovo ime upisano je i na spomen-ploču na plaži Omaha. Po američkom zakonu, njegova majka imala je pravo na njegovu vojnu mirovinu. Nju je UDBA plijenila sve dok SAD nije potvrdio da je riječ o njihovu heroju. Na kraju su joj sve vratili.

IZVOR:24sata.hr