Blanka Mirat, svirač bubnjeva

blankam

 

Blanka Mirat je po svemu bila neobično dijete. Svirala je violinu i koketirala s bubnjem, vidjela se u turizmu, a radila kao DJ. No ni danas kao djevojka od 29 godina se ne uklapa u poznate stereotipe cura njenih godina. Ona je bubnjarica i svirala je u nekoliko poznatih splitskih bendova te radi kao realizatorica na radiju. Priznaje da uživa u životu u kojem joj je hobi postao posao, ali i da joj bude neugodno kada je dečki pitaju broj mobitela.

Blanka, pa zašto baš bubanj? Nije li to malo neobično za jednu curu…

– Svima je to očito neobično osim meni. S obzirom na to da sam su moji roditelji u meni prepoznali nekakav glazbeni talent, dok sam još bila jako mala, upisali su me u glazbenu školu gdje sam svirala violinu. No dok bih vježbala ono što mi je zadala profesorica, ja bih cijelo vrijeme pogledavala na bubanj koji se nalazio u istoj prostoriji. Nakon nekog vremena sam objasnila svojoj okolini da ipak mijenjam instrument.

Kako je tada okolina reagirala, jesu li roditelji imali neke druge planove s Vama?

– Majka Smiljana i otac Mario su zaista prekrasni ljudi i oduvijek su mi bili podrška u svemu. Imali su, zajedno sa susjedima, razumijevanja za moje prve vježbe koje nisu baš dobro zvučale , a pretpostavljam da im sam bubanj ni danas nakon petnaest godina mog vježbanja ne zvuči nešto melodično. Završila sam turističku školu jer mi je to obiteljski nekako bilo prirodno, ali na kraju ipak ekonomski fakultet nisam privela kraju. Vjerujem da bi moja mama bila sretna s tom diplomom, ali svjesna je da se ja trenutno vidim u sasvim nekom drugom svijetu tako da sam maksimalno i posvećena onome što volim. Ovom prilikom im se moram zahvaliti što mi pričuvaju psa Maxa dok sam na putu.

Kako se u tu priču uključio radio na kojem radite kao realizatorica već nekakvih desetak godina?

– Jedno sam vrijeme puštala glazbu u kafiću moje prijateljice te je tamo tadašnji direktor radio Trogira primijetio da se ja razumijem u glazbu i botune i jednostavno me pozvao da se probam snaći u realizaciji i tako je nekako sve krenulo. Na tom radiju sam naučila puno o poslu, a nakon nekog vremena sam se prebacila na Kaštela.

U kojem trenutku se dogodila prekretnica u Vašem životu?

– Zapravo sam pravu glazbu počela osjećati kada sam počela svirati sa splitskim glazbenikom poznatim kao Bomba. Tada sam kao mlada rockerica koja ima ogromnu energiju trebala krenuti zarađivati konkretnije novce i svirati nastupe na kojima se od tebe puno očekuje, a to su svadbe, velike fešte i slično. Moram priznati da sam u početku bila malo skeptična prema tome, ali danas mi je to gušt. Volim svirati svadbe i sudjelovati u najljepšem danu u životu dvoje ljudi, iako možda nisam o tome maštala kada sam prvi put sjela za bubanj.

Kažete rockerica, a što je s dijelom kada morate svirati pjesme Magazina i sličnih zabavnjaka koji definitivno nemaju prefiks “rock”?

– Nemam s time problema, postoje i neke dobre pjesme u zabavnom svijetu bez obzira što ću ja privatno radije poslušati Bon Jovija.

Trenutno svirate s Petrom Dragojevićem, imate li neke želje u glazbenom smislu u kojima biste se htjeli ostvariti?

– Trenutno radim sve što volim i sretna sam što uspijevam sve to zajedno uskladiti. Samo daj Bože da potraje ovako…

Koga bi istaknuli kao svog idola i koliko komunicirate s hrvatskim bubnjarima i bubnjaricama?

– Moj najveći idol je zasigurno bubnjar Led Zeppelina John Bonham, a od ostalih bih mogla istaknuti Damira Šomena i Dalibora Marinkovića. Doduše, još nisam upoznala svoje idole, ali mlada sam pa se nadam da će biti prilike. Volim komunicirati s kolegama iz svijeta glazbe te volim kada izmjenjujemo iskustva i znanja. Što se tiče žena bubnjarica, neke sam od njih upoznala i cure su zaista vrhunske u tome što rade.

Je li se problem uskladiti po pitanju odjeće s ostatkom benda koji su uglavnom muškarci?

– Nije nam to zaista nikada bio problem, nekako sam ja prilagodljiva što se toga tiče, ali oni znaju da se u odjeći moram osjećati udobno jer je bubanj zahtjevniji nego što izgleda.

Štikle i minica onda ne dolaze u obzir?

– Svi me to pitaju. Možda nekada bude takva prigoda ili neki zanimljiv povod, ali za sada mi je to nezamislivo. Hodanje u štiklama mi iziskuje veliki napor i privatno tako da još uvijek u sviranju to uspijevam izbjeći.

Živite u Trogiru, je li nezgodno svakodnevno putovati? Naročito ljeti kada su nadaleko poznate trogirske gužve na mostu…

– Istina je da mi je teško svaki dan putovati iz Trogira na probe na Brač, sastanke u Split, gaže, radio… Intenzivno razmišljam o preseljenju u Split, ali obožavam Trogir tako da gdje god odem uvijek ću se vraćati svome gradu.

Na što Vam je najdraže potrošiti novac?

– Volim pojesti kvalitetnu večeru pa ponekad nagradim društvo i sebe dobrim roštiljem. Osim toga, sve ostalo ulažem u bubanj, a vjerujte mi da nema kraja tom instrumentu.

S obzirom na to da pjevate prateće vokale , jeste razmišljali da budete glavni vokal pa da primjerice umjesto glavnog vokala s gitarom ili klavijaturama, u prednji plan napokon stavimo pjevačicu s bubnjem?

– Nisam nikada sanjala o vlastitoj pjevačkoj karijeri i ne vjerujem da će se to s vremenom promijeniti. Mislim da sam ja upravo ovo što jesam, bubnjarica kojoj nije problem i pjevati.

Možete li se sjetiti neke simpatične anegdote sa svirke?

– Za vrijeme jednog nastupa Bombi je ispala vera pa sam u tom trenutku paralelno svirala, pjevala i tražila veru jer bi ga vjerojatno žena ubila da se vratio kući bez vere. Pamtim i situaciju kada sam s bendom postavila instrumente u jednom restoranu u Kaštelima, a poslije smo saznali da sviramo u Kaštil Slanici kod Omiša, ali na sreću je sve na kraju odlično ispalo. Sigurna sam da svaki bend ima svoje neke anegdote i to su ona slatka sjećanja koja nam ostaju kao uspomene koje ćemo jednog dana pričati svojim unucima.

Prilaze li Vam muškarci na nastupima?

– Muškarci mi nerijetko prilaze jer im je zanimljivo kako to da jedna žena zna svirati bubanj.

Pitaju li broj?

– Pa i pitaju ponekad, ali ne prakticiram baš dijeljenje svog broja na nastupima. Svakoj svirci pristupam profesionalno tako da mi se to nekako ne uklapa u moju politiku posla.

A dečko?

– Kako ono kažu, sretno slobodna?! (smijeh) Kako god, trenutno nemam dečka.

Izvor:Dalmacijanews.hr